subota, 22.05.2010.
You held my heart for ransom. Baby, set it free.
A sve se raspada, što drugo reći. Imam osjećaj da gubim tlo pod nogama svaki drugi dan.
Da tu nema nikakvog povratka nazad, da me sve ubija. Ubija do temelja. Koliko god ja to ne bih htjela, jednostavno me ubija. Što zdravlje, škola, sve.
Čak imam osjećaj da nakon godinu dana se i naša veza raspada. Ali koliko je to točno, ne znam ni ja sama. Jednostavno imam takav osjećaj.
Jebiga, svi mi imamo te neke loše trenutke u životu i mislimo kako će se sve upropastiti. Čak u 4o posto takvih misli se i dogodi. Barem meni, ne znam za ostale. Sve u svemu, dosta mi je svega. Želim samo nestati negdje daleko, sama, da budem u miru. I ne, nisam neki emo jer ovo mislim, vi mislite što hoćete. Meni je svejedno. Ali nisam emo.
Mene jednostavno živcira skoro sve. Kažem skoro jer postoje neke stvari koje me ne mogu. Na primjer, D. On mi je najbolji prijatelj i pomaže mi u svemu. Bio to neki problem, dijeljenje nekih savjeta ili nešto sasvim deseto, D je tu. I volim ga zbog toga. Mada on nije ni svjestan da ga volim više od prijatelja. Kao brata.
Uglavnom, čekam da škola završi i da mogu zvat tatu da dođe po mene i odvede me kod bake na selo. Da mogu šetati ulicama sela u miru, sama, sa slušalicama u ušima. Više od tjedan dana mira će mi biti dovoljno. Ipak će biti praznici pa ostanem i duže, ali sve u svoje vrijeme. Meni je samo bitno da se odmorim od ljudi, koji mi u zadnje vrijeme idu strašno na živce, od Osijeka, iako znam da će mi falit, i svih sranja koja se događaju oko mene, a ona su sve češća.
I da, želim vam se zahvaliti. Želim vam reći da mi je prokleto drago da trpite ovakve moje ispade.
Kada su mi rekli da blog nije ispušni ventil, nisam vjerovala, ali sada znam da je. Iako se povjeravam ljudima koje tehnički ni ne poznam, bolje mi je. Na neki način mi je bolje. I hvala vam za to. Volim vas. <3
- 15:05 -
Komentari (66) - Isprintaj - #